Visoki zid dijelio je Jasenovac od ostaloga svijeta
Logor III.

Spomenuli smo već u uvodu, da su ustaše krajem godine 1941. počeli da podižu pravi jasenovački logor na prostoru gdje se nalazila "Ciglara" i da su mu dali službeni naziv "Logor br. III."

Logor br. I. i Logor br. II. ćemo opisati u "Posebnom dijelu". Oba ova logora su trajala samo nekoliko mjeseci, dok je logor br. III. postojao gotovo četiri godine.

Ustaše su u njemu podigli i mnoge druge radionice i izgradili barake za nastambe zatočenika, sav prostor dali opasati zidom 3 metra visokim, pa je čitav taj "Logor br. III." početkom proljeća 1945. izgledao onako, kako je urisan u nacrtu, koji je otisnut u ovom prikazu.

Sam se logor nalazio odmah kraj mjesta Jasenovca s istočne strane. Glavni ulaz u logor bio je na zapadnoj strani logora, na cesti, koja vodi kraj Save od Jasenovca u selo Košutaricu i dalje u Staru Gradišku. Ulazna vrata od lakog drveta bila su ugrađena u visoki zid, koji je okružavao logor s tri strane i bio visok 3 metra. Zid je tekao najprije prema Sjeveru u dužini od 420 metara, zatim je skretao paralelno sa željezničkom prugom prema istoku u dužini od 1350 metara. Iza toga je mijenjao smjer prema jugu okomito na Savu i bio dug 1300 metara. Pri tome je presijecao cestu za Košutaricu. Tu su se nalazila tzv. Istočna vrata.

Na obali Save smjerom prema zapadu pružao se svršetak toga zida u duljini od 290 metara.

Južna je granica logora bila rijeka Sava, kao prirodna zapreka da zatočenici ne pobjegnu iz logora.

Cijeli je logor br. III. zapremao površinu od jednog i po kvadratnog kilometra.

Kod glavnog (zapadnog) ulaza bile su podignute stražarnice i upraviteljstvo logora, gdje su se registrirali i postrojavali zatočenici, koji su stizali u logor. U zgradi je bila i jedna izvidnica visoka 24 metra. Sve su te zgrade ustaše minirali i digli u zrak, kad su bježali iz Jasenovca, pa danas strše samo hrpe ruševina.

Sjeverno od ove zgrade bila je "rafinerija", koju su ustaše uništili, dok su cisterne za petrolej, koje su bile ispod i iznad zemlje, ostale neoštećene.


Granik

Oko 150 metara od obrambenog zida nalaze se ostaci zgrade, koja je bila 150 metara dugačka i 8 metara široka i tekla u pravcu sjever-jug. Bilo je to "glavno skladište" izrađenih fabrikata. Ovo je skladište služilo kroz čitavu zimu 1944./45. kao prostorija, kroz koju su ustaše dotjerivali mase žrtava, tu ih noću po cičoj zimi skidali do gola, ruke im svezivali na leđa, povezivali zatim dva po dva žicom te ih gonili na tzv. "Granik".

Granik je bila naprava, gdje su se iz brodova i splavi dizali i iskrcavali tereti, odnosno gdje se ukrcavala roba, koja je odlazila iz Jasenovca.

Na tom su graniku ustaše ubijali žrtve udarcima maljem ili čekićem po glavi, rezali im trbuhe, vješali im na ruke željezne terete, te ih bacali u Savu.

Istočno od Glavnog skladišta bio je veliki prazan prostor, koji je bio natrpan starim. željezom, koje se upotrebljavalo kao materijal za potrebe "Lančare".

Paralelno sa zgradom Glavnog skladišta bila je nekoć zgrada "pomoćne bravarije i limarije".

U udaljenosti od 20 koraka prema istoku nalazi se cio niz zgrada u smjeru jug-sjever.

Najjužnija je zgrada bila zloglasna "Zvonara". To je bilo neko spremište dugo 2, a široko 3 metra, kuda su ustaše pobacali najprije razorena zvona pravoslavnih crkava. Kasnije su ta zvona odnijeli, a na to mjesto bacili smeće od ugljena, dok nisu pretvorili "Zvonaru" u mučilište, gdje su zatvarali one zatočenike, koji su bili osuđeni da umru od gladi. Ta je baraka imala samo jedna vrata, i to staklena, dok prozora nije na njoj uopće bilo.

Sjeverno od "Zvonare" nalazila. se "Paketarnica", gdje su se cenzurirali listovi i pošiljke, koje su primali "poslušni zatočenici".

Treća je u nizu bila zgrada, gdje se nalazilo "Upraviteljstvo logora" i "Radni odsjek".

Malo sjevernije nalazila se "Lančara":, velika industrijska zgrada, u kojoj su se izrađivali razni željezni predmeti, kao lanci i žice. Tu je bila također kovačnica, strojobravarija, alatnica, tokarija, puškara i automehanika.

Ako pogledamo nacrt logora, vidjet ćemo, da se u udaljenosti od 7 metara nalazi paralelno sa "Lančarom" kružna peć za pečenje cigle "Ciglara", a iza nje spremište za sušenje cigle.

U blizini "Ciglare" ustaše su početkom 1942. sagradili posebnu peć za spaljivanje ljudi, tzv. "Picilijevu peć", koju su dali nakon 3 mjeseca porušiti.

Kraj "Ciglare" vidimo na nacrtu jednu dugu remizu bez pobočnih zidova, koja je imala krov. U tu je remizu vodio odvojak željezničke pruge od jasenovačke željezničke stanice, a zatočenici su je prozvali "Tunel". Ovdje su zatočenici, koji su tokom godina 1941. i 1942. dovođeni u Jasenovac, morali da čekaju danima i tjednima po svakom vremenu, dok im se nađe mjesto u barakama, ili dok ne budu otpravljeni na likvidaciju.

Na nacrtu vidimo dalje prema istoku opet cio niz zgrada, koje teku smjerom jug-sjever.

Najjužnija zgrada nalazi se na raskršću kolne i pješačke ceste, a u njoj nalazila se '"Stražara", zatim blagovaonica za ustaške oficire, kuhinja i brijačnica. Sjeverno je od nje bila "Nastanba ustaških časnika" i kancelarija logornika i grupnika, te tehnička poslovnica.

Sjeverno pak od ove zgrade bile su: ustaška kuhinja, blagovaona i nastamba onih ustaša, koji su boravili u Jasenovcu radi kazne.


Ostaci lančare

U tom se prostoru nalazi blizu kolne ceste za Košutaricu zgrada "Pilane" i "Pogona", koja je bila visoka 35 metara, duga 20 metara i imala dimnjak visok 52 metra.
Cijeli je prostor iza "Pilane" bio napunjen građevnim materijalom, a na sjevernom se kraju nalazila ledina gdje se kopala zemlja, koja je bila vrlo dobra za pečenje cigle.
Dalje prema istoku vidimo niz zgrada gdje se nalazila ekonomija, a do nje remenarija, štale, kolarija i kovačnice, a do ovih baru u obliku gljive tzv. "Jezero", preko kojega je bio postavljen na najjužnijem kraju drveni most. Jugoistočno od toga jezera bile su štale, kuhinje, mljekare, mesnice i ženski logor.
Sjeverno od toga jezera bilo je "Groblje", a odmah u blizini cio niz baraka, dugih 24 metra a širokih 6 metara. U prvoj je baraki bila smještena bolnica, u drugoj ambulanta, u daljnih šest bile su nastambe zatočenika, a onda su slijedile barake obrtne grupe, glavne i pomoćne kuhinje.


Razoreni "Tunel"

Ustaše su spalili sve ove barake, a grobove iskopali i lješine spalili, da zametnu trag svojim zločinima.

Sve su ove zgrade, koje smo do sada naveli, bile ograđene žicom. S onu su se stranu žice nalazile još u smjeru prema jugoistoku zgrade "Ledane", mesnice i svinjci, a zatim. još podalje "Ustaške radionice" i "Nastambe" te "Ženski logor s kuhinjom".

Oko tih je zgrada tekla druga žica, koja se sa prvom žicom spajala u blizini baraka, gdje su bile nastambe zatočenika muškaraca. Dodajemo da je s onu stranu obih žica u sjeveroistočnom kutu bio "Logor III-C".

Logor IV.

Logor br. IV. nalazio se u samom mjestu Jasenovac, u Dimitrijevoj ulici.

Ustaše su industrijske zgrade, gdje se izrađivala i sušila koža, opasali bodljikavom žicom od više redova, tako da su svi magazini, radionice, prostorije, gdje su bili montirani dinamo motor i parna mašina, bazeni za namakanje kože, jame gdje se gasilo vapno, zgrade gdje su bile smještene poslovnice i stanovi namještenika, sačinjavali jedan logor, u kojem je bilo zatočeno tehničko osoblje, komercijalni stručnjaci i radnici.

Čitava se ta mala kolonija zvala "Kožara". Zatočenici "Kožare" imali su bolju hranu, a ustaše su s njima bolje postupali, nego što su to radili sa zatočenicima iz Logora br. III., jer im je bilo stalo do toga, da kožara dobro opskrbljuje vojsku s izrađenom kožom.

Pred svoj bijeg minirali su ustaše i zapalili sva postrojenja, sve zgrade u logoru, gotovo sve kuće u Jasenovcu, tako da taj gradić, koji je nekoć bio lijep i napredan, izgleda danas kao mjesto, gdje su se odigravale najžešće borbe