Logori u NDH

Na području Nezavisne Države Hrvatske tijekom 1941. i 1942. osnovano je oko trideset njemačkih, talijanskih i ustaških logora. Po svojoj namjeni i funkciji bili su uglavnom sabirni, tranzitni i iseljenički, a neki od njih radni i koncentracijski.
Od prosinca 1941. Nijemci su na području NDH imali pod svojom upravom Judenlager Semlin - Židovski logor u Zemunu, a od početka 1943. logore u Sisku, Vinkovcima i Jankomiru pokraj Zagreba.
U području pod talijanskom upravom bili su organizirani sabirni logori za Židove u Kraljevici, na otoku Braču, u gradu Hvaru te u Gružu, Kuparima i na Lopudu pokraj Dubrovnika.
Na teritoriju anektiranom i pripojenom Italiji nalazili su se fašistički logori za Hrvate, Srbe, Slovence i antifašiste (članove Komunističke partije Hrvatske i pripadnike Narodnooslobodilačkog pokreta) na otoku Molatu pokraj Zadra (osnovan u lipnju 1942.) i otoku Rabu (osnovan u srpnju 1942.). 
Prvi ustaški koncentracijski logor u NDH, Danica osnovan je već 15. travnja 1941. u Drenju pokraj Koprivnice.
Prve masovne likvidacije zatočenika ustaše su provodile u Jadovnu na Velebitu te u logorima Slana i Metajna na otoku Pagu, koji su bili dijelovi velebitsko-primorskog sustava ustaških koncentracijskih logora sa sjedištem u Gospiću. Djelovali su od sredine lipnja do 25. kolovoza 1941., kada su Talijani okupirali to područje NDH.
Uz koncentracijski logor Jasenovac, koji je najduže djelovao, a po broju zatočenika i prostoru koji je obuhvaćao bio najveći ustaški logor, osnovani su veliki logori u Krušćici pokraj Travnika, u Tenji pokraj Osijeka, u Đakovu, Loborgradu pokraj Zlatara i u Sisku.
Osnivanje i rad logora bili su u nadležnosti Ravnateljstva za javni red i sigurnost, koje je utemeljeno 7. svibnja 1941., odnosno Ureda III Ustaške nadzorne službe nakon njezina utemeljenja u kolovozu 1941.


Vec prvih dana svoje vladavine ustase su zatekli (od policijskog rezima Banovine Hrvatske) dva dotadasnja logora — u Lepoglavi i Kruscici. Pavelic je Zakonskom odredbom od 17.04.1941. (»za obranu naroda i drzave«) naredio prosirenje koncentracionih mjesta, za veci broj zatvorenika. Prvo uredjenje koncentracionih logora obeljezavala je pomenuta Paveliceva Zakonska odredba o upucivanju nepocudnih i pogibeljnih osoba na prisilni boravak u sabirne i radne logore (od 25. 11. 1941.). Logori u NDH dijelili su se na sabirne i na radne«. Prvi su imali biti samo prolazne stanice, otkud su se logorasi upucivali na druga mesta. Radni logori trebali su biti mesta prisilnog i besplatnog rada logorasa. Takva je podjela medjutim bila vise formalna, nego stvarna.
Pored niza tzv. sabirnih koncentracionih logora postojali su kao-»radni logori : Danica u Koprivnici, uglavnom za Srbe i Zidove (od kraja aprila 1941.), te kasnije i za antifasiste Hrvate, a imao je kapacitet za priblizno 5000 logorasa, zatim Kerestinec (osnovan 18.05.1941.), koje je tu ostavila Banovina Hrvatska, a ustase su ih preuzeli. Jadovno se nazivalo jedan oveci zicom ogradjeni prostor na proplanku Velebita (kraj Gospica), u kojem je bilo sagradjeno nekoliko baraka -za smestaj dotjeranih uhapsenika. Kako su mjestani prenosili — ovamo je vec od prvih dana NDH vladavine dovedeno nekoliko kolona zatvorenika, koji su — govorilo se u gospickim ustaskim redovima — otjerani na nepoznato mjesto«. Na otoku Pagu postojao je od sredine juna 1941. logor (za muskarce) i u Metajni (za zene i djecu). U Kruscici (kod Travnika) osnovan je logor juna 1941. za smestaj logorasa, Srba, Zidova i Hrvata antifasista i to bez razlike na pol, dob i zdravstveno stanje. U Staroj Gradiski osnovan je ustaski logor polovinom maja 1941. i to kao koncentracioni (»sabirni«) logor, ali par meseci kasnije ustase ga nazivaju i radnim logorom«. Prezivjeli logorasi pricali su , da su ustase i danju pred njihovim ocima ovdje javno klali decu, ciji se vrisak na daleko cuo. U Loboru blizu Zlatara (u Hrv. Zagorju) logor je osnovan pocetkom septembra 1941. i to uglavnom za zene i decu. Tu su prikupljena deca poubijanih roditelja, zatim ona koja su bila pohvatana prilikom cesljanja terena itd. Prehrambene i zdravstvene prilike bile su u takvom stanju, da je mortalitet medju decom bio krajnje visok. Narod u okolini zgrazao se nad onako necovjecnim postupanjem sa djecom, koja su svakodnevno desetinama umirala. Godinu dana kasnije raspusten je ovaj logor, te su odatle preziveli (odrasli) upuceni jednim delom na prisilni rad u Nemacku, a ostali u koncentracioni logor u Ausvic, gde su uglavnom nestali. Logor u mestu Tenje, blizu Osijeka, osnovan je juna 1942., te su u njega smjesteni zatvorenici Srbi i Zidovi, koje su dovedeni iz Slavonije i Srijema. U Lepoglavi je vec od prvih dana ustaske vladavine smjesteno vise hiljada pohapsenih antifasista iz Hrvatske, te Bosne i Hercegovine. Prilike u tom logoru bile su neizdrzivo teske, a postupak ustasa sa zatvorenicima surov i bezobziran. Zatvorenici su bili izlozeni teskim fizickim poslovima, na. koje su ih nagonili ustaski strazari primenom svakovrsnih fizickih nasilja. U taj logor prodrle su jedinice NOV juna 1943. te oslobodile logorase. Kasnije dopremljeni drugi logorasi stradali su u ustaskom pokolju aprila 1945. godine.


Ustase na djelu 1942. - testerom su odrezali
glavu Branku Jungicu, mladicu iz sela Grabovca kod Bosanske Gradiske.
Testera se cuva u banjaluckom muzeju.
Koncentracioni logori u NDH zauzimali su narocito mjesto u nizu
mnogih sredstava i nacina provodjenja genocida nad narodom ovoga podrucja.




Spisak glavnih logora

Logor Jasenovac
Logor Stara Gradiska
Logor Sajmiste
Logor Metajni na otoku Pagu, za zene i decu
Logor na otoku Pagu
Logor Djakovo
Logor Gospic
Logor Jadovno
Logor Lepoglava
Logor Danica u Koprivnici
Logor Kerestinec
Logor Kruscica, kraj Travnika
Logor Lobor, blizu Zlatara (u hrv. Zagorju), uglavnom za zene i djecu
Logor Tenje