Latest topics
Similar topics
Traži
Maršal Sovjetskog Saveza
ISTORIJA JUGOSLAVIJE :: JUGOSLAVENSKE LICNOSTI 1918 - 2006 :: NARODNI HEROJI NOB-a :: NARODNI HEROJI JUGOSLAVIJE 1941-1945
Stranica 1/1
20100612
Maršal Sovjetskog Saveza
[You must be registered and logged in to see this image.]
Tolbuhin Ivanovič Fjodor
Maršal Sovjetskog Saveza Fjodor Ivanovič Tolbuhin
rođen je 16. juna 1894. godine u seljačkoj porodici,
nedaleko od Jaroslavlja. Njegov otac Ivan bio je vrlo
siromašan i gotovo sve vrijeme radio je u Petrogradu.
Majka Ana Grigorijevna brinula se o četvoro muške i troje
ženske djece i kako je koje od njih stasalo za rad, odlazilo
je da traži kruha. Feđa je, Poslije osme godine, 1902.
pošao u osnovnu školu. To su bile najteže godine u
porodici Tolbuhinovih, jer se otac razbolio i više nije bio
sposoban za rad. Ali, pošto je Fjodor s uspjehom završio
osnovno školovanje, po savjetu učitelja i svećenika,
roditelji su ipak odlučili da ga pošalju u Davidovku, kako
bi završio još dva razreda. Zimi je Fjodor, kao i ostala
djeca iz udaljenih sela, stanovao u Davidovki, i u
slobodno vrijeme pomagao svojoj gazdarici — cijepao
drva, donosio vodu s jezera i radio druge poslove, a
subotom i nedjeljom je odlazio u rodno mjesto i provodio to vrijeme u porodici. 1907. godine
uspješno je završio i ovu školu. Te godine umro je i otac Ivan, pa su sve brige i staranje o
djeci prešli na majku.
Da bi kolikotoliko
olakšao život porodice u selu, najstariji brat Aleksandar, koji je već živio
u Petrogradu, uzeo je sobom malog Fjodora, i u jesen iste godine dao ga u Trgovačku školu.
Poslije trogodišnjeg školovanja, Fjodor se zaposlio kod nekog trgovca. No, nije imao
trgovačkog dara; bio je skroman, stidljiv i pošten.
Kada je počeo I svjetski rat, Fjodorov život se potpuno izmijenio. Godine 1915. postao je
dobrovoljac ruske armije. Poslije kratkog boravka u vozačkoj školi u Petrogradskoj nastavnoj
automobilskoj četi, kao motociklist bio je upućen na sjeverozapadni front, u štab 6.
pješadijske divizije. Dva mjeseca Poslije toga stupio je u oficirsku školu u Oranienbaumu.
Kada je završio skraćeni kurs, jula 1915. godine, proizveden je u čin zastavnika i upućen na
raspored u 22. brigadu. Kada su, u svojoj ljetnoj ofanzivi, Nijemci uspeli da probiju front 3.
ruske armije u Galiciji, i da ubrzo zauzmu Peremišlj, Lavov i znatan dio Galicije, Tolbuhin je
polovinom septembra bio prebačen u sastav 9. armije. Naredbom komandanta armije,
postavljen je za mlađeg oficira u 11. četu, a Poslije 11 dana postao je njen komandir.
U sljedećoj ratnoj godini, Nijemci su težište svojih operacija prenijeli na zapadnoevropsko
ratište i počeli Verdensku bitku, dok su i na Talijanskom ratištu počele borbe oko Trentjina.
Pošto je savezničko komandiranje zatražilo da i Rusija pređe u protuofanzivu, kako bi olakšali
situaciju na zapadnom ratištu, 4. juna 1916. jedinice ruskog Jugozapadnog fronta počele su
nastupanje prema Zapadu. Za potporučnika Tolbuhina, ova operacija je bila veoma značajna,
iako nije dala osobite rezultate. Među vojnicima počeo je postepeno da se javlja protest protiv
daljeg vođenja rata. U bataljonima i četama pojavili su se boljševički leci, s pozivom da se
okonča imperijalistički rat. U puku u kome je služio Fjodor, učestala su dezerterstva, i Fjodor
nije mogao da se odvoji od ostalih vojnika. Februarska revolucija zadesila ga je u 13.
pograničnom zamurskom puku, gdje je komandirao bataljonom. Na vojničkoj konferenciji bio
je izabran u pukovski komitet i učestvovao u junskom pohodu, kada je bio teško kontuzovan.
U septembru je proizveden u čin kapetana i upućen u Omsk, u 37. sibirski puk. Tamo je stigao
kada je već bila formirana sovjetska vlast.
U decembru 1917. godine Tolbuhin je bio upućen na dvomjesečno odsustvo, zbog bolesti. To
vrijeme je proveo u rodnom mjestu u Jaroslavskoj guberniji, a u martu 1918. godine je
demobiliziran.
Pošto se prilično oporavio, već krajem juna 1919. godine Tolbuhin je, na lični zahtjev, stupio
u Crvenu armiju i raspoređen u štab zapadnog fronta, a nešto kasnije upućen je na školovanje
štapskih oficira. Sposoban i marljiv, uspješno je završio kurs, i 15. decembra iste godine
imenovan je za pomoćnika načelnika štaba tek formirane 56. streljačke divizije, a nešto
kasnije bio je i načelnik njenog štaba. Za postignute uspjehe u borbi protiv
intervencionističkih snaga odlikovan je ordenom crvene zvijezde.
U jesen 1926. Fjodor je bio upućen u Vojnu akademiju "Frunze", a 1933—1934 završio je i
Operativni fakultet. U 1930. godini bio je postavljen za načelnika korpusa, i na toj dužnosti
proveo je 6 godina. Godinu kasnije, postao je kandidat KP SSSR.
Pošto su Staljinove "čistke" mimoišle Tolbuhina, već u septembru 1937. bio je postavljen za
komandanta 72. streljačke divizije u Kijevskom vojnom okrugu.
Početak II svjetskog rata zatekao ga je na dužnosti načelnika štaba zakavkaskog vojnog
okruga, koji je dobio zadatak da osigura zapadne granice Sovjetskog Saveza, a istovremeno i
sjeverne granice Irana, gdje je trebalo da se uspostavi veza sa savezničkim jedinicama. To nije
bila mala odgovornost za štab Vojnog okruga kojim je rukovodio Tolbuhin.
Oko 20. novembra, Zakavkaski vojni okrug bio je preimenovan u Zakavkaski front, a
Tolbuhin, kao načelnik Operativnog odjeljenja fronta, proveo je noći i noći nad kartama u
razradi planova operacija. Početkom 1942. godine, pripremana je nova operacija, koja nije
dala željene rezultate, pa je Tolbuhin, 10. marta 1942, bio oslobođen dužnosti i pozvan u
Moskvu na odgovornost.
Kada su Nijemci prenijeli težište svojih operacija, u ljeto 1942. godine, prema Donskom
bazenu, i kavkaskoj nafti, nešto kasnije u Privolškim stepama i oko Staljingrada vodila se
jedna od najvećih bitaka II svjetskog rata, koja je, nesmanjenom žestinom, trajala šest i po
mjeseci. Veliki udio u zaštiti volških utvrđenja pripao je Tolbuhinu. Poslije kratkog
obavljanja dužnosti zamjenika komandanta Staljingradskog vojnog okruga, Tolbuhin je
postavljen za komandanta 57. armije.
Od marta 1943. godine Tolbuhin je komandant Južnog fronta, zatim komandant 4.
ukrajinskog fronta, a sredinom 1944. godine postavljen je za komandanta 3. ukrajinskog
fronta. Jedinice pod njegovom komandom oslobodile su Taganrog, Donjeck, Rostovsku
oblast, Nikopolj, Krivij Rog, Krim i Sevastopolj, i do sredine augusta 1944. izbile na granicu
Rumunjske. Pošto su, u suradnji s jedinicama 2. ukrajinskog fronta, u jaškokišnijevskoj
operaciji razbile njemačkorumunjske
snage, jedinice 3. ukrajinskog fronta oslobodile su
Bugarsku i, u suradnji s jedinicama NOV i POJ, učestvovale u oslobođenju Beograda i dijela
Srbije. Krajem 1944. godine, jedinice 3. ukrajinskog fronta, pod komandom Tolbuhina,
učestvovale su u oslobođenju Budimpešte, a početkom 1945. godine u zauzimanju Beča.
Poslije završetka rata, Tolbuhin je bio komandant Zakavkaskog vojnog okruga, a umro je 17.
oktobra 1949. godine, Ova dana kasnije izvršena je kremacija, a urna s pepelom uzidana je u
zidove Kremlja. Po odluci Sovjetske vlade, u Moskvi je postavljen spomenik Tolbuhinu.
Odlikovan je mnogim sovjetskim odlikovanjima.
Narodnim herojem Jugoslavije proglašen je 31. maja 1945. godine.
Tolbuhin Ivanovič Fjodor
Maršal Sovjetskog Saveza Fjodor Ivanovič Tolbuhin
rođen je 16. juna 1894. godine u seljačkoj porodici,
nedaleko od Jaroslavlja. Njegov otac Ivan bio je vrlo
siromašan i gotovo sve vrijeme radio je u Petrogradu.
Majka Ana Grigorijevna brinula se o četvoro muške i troje
ženske djece i kako je koje od njih stasalo za rad, odlazilo
je da traži kruha. Feđa je, Poslije osme godine, 1902.
pošao u osnovnu školu. To su bile najteže godine u
porodici Tolbuhinovih, jer se otac razbolio i više nije bio
sposoban za rad. Ali, pošto je Fjodor s uspjehom završio
osnovno školovanje, po savjetu učitelja i svećenika,
roditelji su ipak odlučili da ga pošalju u Davidovku, kako
bi završio još dva razreda. Zimi je Fjodor, kao i ostala
djeca iz udaljenih sela, stanovao u Davidovki, i u
slobodno vrijeme pomagao svojoj gazdarici — cijepao
drva, donosio vodu s jezera i radio druge poslove, a
subotom i nedjeljom je odlazio u rodno mjesto i provodio to vrijeme u porodici. 1907. godine
uspješno je završio i ovu školu. Te godine umro je i otac Ivan, pa su sve brige i staranje o
djeci prešli na majku.
Da bi kolikotoliko
olakšao život porodice u selu, najstariji brat Aleksandar, koji je već živio
u Petrogradu, uzeo je sobom malog Fjodora, i u jesen iste godine dao ga u Trgovačku školu.
Poslije trogodišnjeg školovanja, Fjodor se zaposlio kod nekog trgovca. No, nije imao
trgovačkog dara; bio je skroman, stidljiv i pošten.
Kada je počeo I svjetski rat, Fjodorov život se potpuno izmijenio. Godine 1915. postao je
dobrovoljac ruske armije. Poslije kratkog boravka u vozačkoj školi u Petrogradskoj nastavnoj
automobilskoj četi, kao motociklist bio je upućen na sjeverozapadni front, u štab 6.
pješadijske divizije. Dva mjeseca Poslije toga stupio je u oficirsku školu u Oranienbaumu.
Kada je završio skraćeni kurs, jula 1915. godine, proizveden je u čin zastavnika i upućen na
raspored u 22. brigadu. Kada su, u svojoj ljetnoj ofanzivi, Nijemci uspeli da probiju front 3.
ruske armije u Galiciji, i da ubrzo zauzmu Peremišlj, Lavov i znatan dio Galicije, Tolbuhin je
polovinom septembra bio prebačen u sastav 9. armije. Naredbom komandanta armije,
postavljen je za mlađeg oficira u 11. četu, a Poslije 11 dana postao je njen komandir.
U sljedećoj ratnoj godini, Nijemci su težište svojih operacija prenijeli na zapadnoevropsko
ratište i počeli Verdensku bitku, dok su i na Talijanskom ratištu počele borbe oko Trentjina.
Pošto je savezničko komandiranje zatražilo da i Rusija pređe u protuofanzivu, kako bi olakšali
situaciju na zapadnom ratištu, 4. juna 1916. jedinice ruskog Jugozapadnog fronta počele su
nastupanje prema Zapadu. Za potporučnika Tolbuhina, ova operacija je bila veoma značajna,
iako nije dala osobite rezultate. Među vojnicima počeo je postepeno da se javlja protest protiv
daljeg vođenja rata. U bataljonima i četama pojavili su se boljševički leci, s pozivom da se
okonča imperijalistički rat. U puku u kome je služio Fjodor, učestala su dezerterstva, i Fjodor
nije mogao da se odvoji od ostalih vojnika. Februarska revolucija zadesila ga je u 13.
pograničnom zamurskom puku, gdje je komandirao bataljonom. Na vojničkoj konferenciji bio
je izabran u pukovski komitet i učestvovao u junskom pohodu, kada je bio teško kontuzovan.
U septembru je proizveden u čin kapetana i upućen u Omsk, u 37. sibirski puk. Tamo je stigao
kada je već bila formirana sovjetska vlast.
U decembru 1917. godine Tolbuhin je bio upućen na dvomjesečno odsustvo, zbog bolesti. To
vrijeme je proveo u rodnom mjestu u Jaroslavskoj guberniji, a u martu 1918. godine je
demobiliziran.
Pošto se prilično oporavio, već krajem juna 1919. godine Tolbuhin je, na lični zahtjev, stupio
u Crvenu armiju i raspoređen u štab zapadnog fronta, a nešto kasnije upućen je na školovanje
štapskih oficira. Sposoban i marljiv, uspješno je završio kurs, i 15. decembra iste godine
imenovan je za pomoćnika načelnika štaba tek formirane 56. streljačke divizije, a nešto
kasnije bio je i načelnik njenog štaba. Za postignute uspjehe u borbi protiv
intervencionističkih snaga odlikovan je ordenom crvene zvijezde.
U jesen 1926. Fjodor je bio upućen u Vojnu akademiju "Frunze", a 1933—1934 završio je i
Operativni fakultet. U 1930. godini bio je postavljen za načelnika korpusa, i na toj dužnosti
proveo je 6 godina. Godinu kasnije, postao je kandidat KP SSSR.
Pošto su Staljinove "čistke" mimoišle Tolbuhina, već u septembru 1937. bio je postavljen za
komandanta 72. streljačke divizije u Kijevskom vojnom okrugu.
Početak II svjetskog rata zatekao ga je na dužnosti načelnika štaba zakavkaskog vojnog
okruga, koji je dobio zadatak da osigura zapadne granice Sovjetskog Saveza, a istovremeno i
sjeverne granice Irana, gdje je trebalo da se uspostavi veza sa savezničkim jedinicama. To nije
bila mala odgovornost za štab Vojnog okruga kojim je rukovodio Tolbuhin.
Oko 20. novembra, Zakavkaski vojni okrug bio je preimenovan u Zakavkaski front, a
Tolbuhin, kao načelnik Operativnog odjeljenja fronta, proveo je noći i noći nad kartama u
razradi planova operacija. Početkom 1942. godine, pripremana je nova operacija, koja nije
dala željene rezultate, pa je Tolbuhin, 10. marta 1942, bio oslobođen dužnosti i pozvan u
Moskvu na odgovornost.
Kada su Nijemci prenijeli težište svojih operacija, u ljeto 1942. godine, prema Donskom
bazenu, i kavkaskoj nafti, nešto kasnije u Privolškim stepama i oko Staljingrada vodila se
jedna od najvećih bitaka II svjetskog rata, koja je, nesmanjenom žestinom, trajala šest i po
mjeseci. Veliki udio u zaštiti volških utvrđenja pripao je Tolbuhinu. Poslije kratkog
obavljanja dužnosti zamjenika komandanta Staljingradskog vojnog okruga, Tolbuhin je
postavljen za komandanta 57. armije.
Od marta 1943. godine Tolbuhin je komandant Južnog fronta, zatim komandant 4.
ukrajinskog fronta, a sredinom 1944. godine postavljen je za komandanta 3. ukrajinskog
fronta. Jedinice pod njegovom komandom oslobodile su Taganrog, Donjeck, Rostovsku
oblast, Nikopolj, Krivij Rog, Krim i Sevastopolj, i do sredine augusta 1944. izbile na granicu
Rumunjske. Pošto su, u suradnji s jedinicama 2. ukrajinskog fronta, u jaškokišnijevskoj
operaciji razbile njemačkorumunjske
snage, jedinice 3. ukrajinskog fronta oslobodile su
Bugarsku i, u suradnji s jedinicama NOV i POJ, učestvovale u oslobođenju Beograda i dijela
Srbije. Krajem 1944. godine, jedinice 3. ukrajinskog fronta, pod komandom Tolbuhina,
učestvovale su u oslobođenju Budimpešte, a početkom 1945. godine u zauzimanju Beča.
Poslije završetka rata, Tolbuhin je bio komandant Zakavkaskog vojnog okruga, a umro je 17.
oktobra 1949. godine, Ova dana kasnije izvršena je kremacija, a urna s pepelom uzidana je u
zidove Kremlja. Po odluci Sovjetske vlade, u Moskvi je postavljen spomenik Tolbuhinu.
Odlikovan je mnogim sovjetskim odlikovanjima.
Narodnim herojem Jugoslavije proglašen je 31. maja 1945. godine.
Permissions in this forum:
Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu
|
|
Sun Jun 19, 2011 7:12 am by goranc
» Rođen je 21. septembra 1913. godine u selu Tribić, Livno
Fri Jan 28, 2011 5:42 am by Istorija Jugoslavije
» Rođen je u Donjem Zagarču, Danilovgrad
Fri Jan 28, 2011 5:34 am by Istorija Jugoslavije
» Rođen je 18. decembra 1907. u selu Aranđelovu, Lastva, Trebinje
Thu Jan 27, 2011 11:47 am by Istorija Jugoslavije
» Rođena je u Hrastniku
Thu Jan 27, 2011 11:45 am by Istorija Jugoslavije
» Rođen je 1. augusta 1915. u Braniku (ranije Rihemberk)
Thu Jan 27, 2011 11:42 am by Istorija Jugoslavije
» Rođen je 28. listopada 1917. u Virovitici
Thu Jan 27, 2011 11:41 am by Istorija Jugoslavije
» Rođen je 2. aprila 1919. u Brodarici, kod Zadra
Thu Jan 27, 2011 11:36 am by Istorija Jugoslavije
» Rođen je 1905. godine u selu Pljevi kod Šipova
Thu Jan 27, 2011 11:33 am by Istorija Jugoslavije
» Rođen je 19. januara 1916. godine u Bečeju
Thu Jan 27, 2011 11:31 am by Istorija Jugoslavije
» Rođen je 1918. u Podravskim Sesvetama, Koprivnica
Thu Jan 27, 2011 11:29 am by Istorija Jugoslavije
» Rođen je 30. aprila 1918. u selu Dragotina, Glina
Thu Jan 27, 2011 11:27 am by Istorija Jugoslavije
» Rođen u selu Johova, kraj Bosanske Dubice
Thu Jan 27, 2011 11:07 am by Istorija Jugoslavije