ISTORIJA JUGOSLAVIJE
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.
Latest topics
» Zrtve i Heroji NOB-a
OPERACIJA WEISS I EmptySun Jun 19, 2011 7:12 am by goranc

» Rođen je 21. septembra 1913. godine u selu Tribić, Livno
OPERACIJA WEISS I EmptyFri Jan 28, 2011 5:42 am by Istorija Jugoslavije

» Rođen je u Donjem Zagarču, Danilovgrad
OPERACIJA WEISS I EmptyFri Jan 28, 2011 5:34 am by Istorija Jugoslavije

» Rođen je 18. decembra 1907. u selu Aranđelovu, Lastva, Trebinje
OPERACIJA WEISS I EmptyThu Jan 27, 2011 11:47 am by Istorija Jugoslavije

» Rođena je u Hrastniku
OPERACIJA WEISS I EmptyThu Jan 27, 2011 11:45 am by Istorija Jugoslavije

» Rođen je 1. augusta 1915. u Braniku (ranije Rihemberk)
OPERACIJA WEISS I EmptyThu Jan 27, 2011 11:42 am by Istorija Jugoslavije

» Rođen je 28. listopada 1917. u Virovitici
OPERACIJA WEISS I EmptyThu Jan 27, 2011 11:41 am by Istorija Jugoslavije

» Rođen je 2. aprila 1919. u Brodarici, kod Zadra
OPERACIJA WEISS I EmptyThu Jan 27, 2011 11:36 am by Istorija Jugoslavije

» Rođen je 1905. godine u selu Pljevi kod Šipova
OPERACIJA WEISS I EmptyThu Jan 27, 2011 11:33 am by Istorija Jugoslavije

» Rođen je 19. januara 1916. godine u Bečeju
OPERACIJA WEISS I EmptyThu Jan 27, 2011 11:31 am by Istorija Jugoslavije

» Rođen je 1918. u Podravskim Sesvetama, Koprivnica
OPERACIJA WEISS I EmptyThu Jan 27, 2011 11:29 am by Istorija Jugoslavije

» Rođen je 30. aprila 1918. u selu Dragotina, Glina
OPERACIJA WEISS I EmptyThu Jan 27, 2011 11:27 am by Istorija Jugoslavije

» Rođen u selu Johova, kraj Bosanske Dubice
OPERACIJA WEISS I EmptyThu Jan 27, 2011 11:07 am by Istorija Jugoslavije

Traži
 
 

Display results as :
 


Rechercher Advanced Search


OPERACIJA WEISS I

Go down

20090903

Komentar 

OPERACIJA WEISS I Empty OPERACIJA WEISS I




Operacija Weis 1 1943

Četvrta neprijateljska ofanziva podrazumeva krupne vojne operacije Sila Osovine početkom 1943. godine na teritoriji NDH u cilju uništenja Narodnooslobodilačkog pokreta. Nemci su je kodno nazvali Slučaj belo (nem. Fall Weiß), odnosno Operacija Vajs. Poduhvat je podeljen u dve operacije, Vajs I i Vajs II. Operacija Vajs I trajala je od 20. januara do 15. februara 1943. i zahvatila je područje Like, Korduna, Banije i zapadne Bosne. Ipak, osovinske snage nisu uspele da ozbiljnije oslabe jedinice NOVJ, koje su se, izbegavši frontalni okršaj, manevrom vratile na svoja ranija područja i uskoro ponovo zaposele najveći deo nekadašnje slobodne teritorije. Protivofanzivom u Lici snage NOVJ uspele su čak u velikoj meri da prošire teritoriju pod svojom kontrolom. Takođe, snage Prvog hrvatskog i Prvog bosanskog korpusa NOVJ svojom elastičnom odbranom uspele su da vežu znatne osovinske snage za sebe i obezbede neophodno vreme za koncentraciju snaga Glavne operativne grupe i njihov ofanzivni udar prema dolini Neretve.


Tok operacije

Jedinice NOVJ su, koristeći inicijativu zadobijenu Bihaćkom operacijom krajem novembra i početkom decembra 1942. preduzeli napade na utvrđenu liniju Sanski Most - Bosanski Novi - Dvor na Uni. Uprkos znatnim uspesima protiv jedinica NDH čija se kriza nastavila, ovi napadi završeni su neuspehom jer su Nemci učvrstili odbranu svojim trupama. Primenjujući princip ofanzivnosti, Vrhovni štab NOVJ odlučio je da prenese borbe na širi prostor, razvlačeći neprijateljske snage i tražeći slabe tačke za napad. 4. i 13. hrvatska brigada prešle su Kupu i na Žumberku postigle značajne uspehe. Šesta divizija napadala je utvrđenja na komunikaciji Karlovac - Knin. Italijani i četnici su 15. januara 1943. odbili njen napad na Gračac. Druga i Peta krajiška brigada prebacile su se na Kozaru radi delovanja na komunikaciji u dolini Save i Vrbasa.

Prva proleterska divizija razvila se između reka Vrbasa i Bosne, postigla značajne uspehe u napadima na Teslić i Prnjavor i izazvala protiv sebe snage 718. nemačke divizije. Treća divizija napala je na komunikacije u gornjem toku reke Bosne, a Druga je, nakon borbi u severnoj Dalmaciji, prešla u napad na ustaške garnizone zapadne Hercegovine. Tako su se na pravcima planirane operacije našli samo Prvi hrvatski (6., 7. i nekompletna 8. divizija) i Prvi bosanski korpus (glavnina 4. i 5. divizije.

Pred sam početak operacije, nemačko rukovodstvo razmotrilo je delovanje 2. i 5. krajiške brigade severno i Prve proleterske divizije istočno od Banja Luke, i došlo do zaključka da postoji mogućnost napada na Banja Luku. Usled toga je 714. divizija preusmerena na odbrambene zadatke i poptuno izuzeta iz aktivnosti u okviru operacije Vajs I.


Početak operacija

20. januara 1943. rano ujutro sve predviđene osovinske jedinice prešle su u napad na svim sektorima, sa izuzetkom italijanske divizije "Re" koja je otpočela napad 23. januara. Iako su partizani zapazili koncentraciju trupa i bili svesni da predstoji ofanziva, nisu imali ni približno tačne podatke o vremenu početka ofanzive. Stoga su se u prvim satima operacije osovinske kolone u napredovanju susretale samo s patrolama, teritorijalnim i zaštitnim delovima, koji su prihvatale borbu sa isključivim ciljem da uspore napredovanje napadača i da omoguće koncentraciju snaga za odbranu. Izuzetak su bile Banija i Lika, gde su 7. odnosno 6. divizija bile u borbenom dodiru sa neprijateljskim ofanzivnim grupacijama još u fazi njihove koncentracije. Prema neprijateljskom planu, za razvoj operacije od ključnog značaja bilo je energično nastupanje 7. SS divizije preko Korduna i 717. divizije preko Bosanskog Petrovca. Ove dve grupacije trebalo je da se sastanu kod Vrtoča 36 sati nakon početka operacije.


Borbe na Baniji

7. banijska divizija angažovala se u borbama još pre početka operacije, napadajući transporte na pruzi Sisak - Sunja - Kostajnica i ometajući koncentraciju napadača. 369. legionarska divizija morala je da se izbori za posedanje svoje pozicije za napad. Narod sa Banije se povlači u zbegove

Tokom noći 28./29. decembra 1942.7. brigada s jednim bataljonom 8. brigade izvela je napad na Kostajnički Majur, gde je stigao jedan bataljon i baterija topova 369. divizije. Napad je u prvoj fazi bio veoma uspešan, ali su napadnutima stigli u pomoć tenkovi. Usled neiskustva u borbi protiv tenkova, jedinice napadača su se neorganizovano povukle. Ipak, nanele su 369. diviziji gubitke od oko 120 izbačenih iz stroja, a zaplenjena su između ostalog i dva protivtenkovska topa od 47 mm.

U noći 4/5. januara 8. brigada napala je železnički vojni transport 369. divizije na pruzi Sisak — Sunja i naneti su gubici od 47 mrtvih (među njima 2 nemačka oficira i 18 podoficira) i 73 zarobljena, i zaplenjena je znatna količina opreme.

Naveče 14. januara 7. brigada napala je upravo pristigli 3. bataljon i "tešku" četu 370. puka u selima Bijelnik i Blinja. Brigada je uspela da razbije nemačke jedinice i nanese im gubitke od oko 30 - 40 mrtvih i 35 zarobljenih, zapleni 2 topa od 37 mm, 1 teški bacač, 2 laka bacača, i 3 protivtenkovske puške, koje su se u kasnijim dejstvima pokazale kao dragocene.

20. januara ujutro 369. divizija i puk 187. divizije pod njenom komandom krenula je u opšti napad sa osnovice Kostajnica — Petrinja i Glina — Topusko, ostvarivši znatnu koncentraciju snaga na relativno malom prostoru. Ipak, 7. banijska divizija je smelim borbenim dejstvima, stalnim kontranapadima, manevrom prenoseći težište dejstava sa jednog dela fronta na drugi, u velikoj meri paralisala osovinsko napredovanje. 26. januara prodor 7. SS divizije preko Korduna učinio je položaje na Baniji neodrživim, pa se 7. banijska divizija noću 28./29. januara prebacila u Bihaću na desnu obalu Une, preuzimajući na sebe zadatak zaustavljanja 7. SS divizije.


Napad 717. divizije

Napad 717. divizije bio je prema planu operacije od ključnog značaja, jer je predstavljao istočni krak obuhvatnog manevra kojim je trebalo preseći patrtizansku teritoriju preko sredine. 717. divizija trebalo je drugog dana napada da se u oblasti Vrtoča sastane sa prednjim delovima 7. SS divizije. Za tu svrhu diviziji su, kao pojačanje, stavljeni na raspolaganje Drugi gorski ustaško-domobranski zdrug (brigada) i 202. oklopni bataljon sa 50 tenkova. Izbivši na desnu obalu rijeke Sane, na sektoru od Sanskog Mosta do sela Vrhpolje, 717. nemačka divizija, sa 202. tenkovskim bataljonom, krenula je u napad 20. januara u 9.30 časova kod sela Vrhpolja.

Napad je otpočeo prema planu. Haubice, brdski topovi minobacači otvorili su vatru na levu obalu Sane u Vrhpolju, na frontu širokom jedan kilometar, a zatim su prednje jedinice forsirale reku. Na suprotnoj obali dočekao ih je 2. bataljon 1. krajiške brigade i 3. (omladinska) četa 1. bataljona 7. brigade. Prvi napad je odbijen i Nemci su vraćeni preko Sane, pa je usledio novi u 11:00, koji je takođe paralisan. Zatim je angažovana avijacija (25 aviona) za bombardovanje partizanskih položaja, i nakon još jedne artiljerijske pripreme ceo 749. puk (poznat po učešću u masakrima u Kraljevu i Kragujevcu oktobra 1941.) pokrenut je na juriš. Uprkos ostvarenoj nadmoći u ljudstvu od oko 15 prema 1, Nemci nisu uspeli da napreduju sa mostobrana na Sani, i nakon prvog dana napada nalazili su se na početnoj poziiciji.

Bez uspeha su okončani i pokušaji 1. bataljona 737. puka 20. i 2 gorskog zdruga 21. januara u pravcu zapada, prema Lušci-Palanci. Delovi 1., 6. i 7. krajiške brigade, iako bez konkretnih podataka o neprijateljskim namerama i raštrkani na širokom prostoru, vrlo uspešno su paralisali osovinske napade.U prva tri dana oba puka 717 divizije, napadajući od Sanskog Mosta prema jugu i jugoistoku, postigla su skromne rezultate. 749 puk prodro je nekoliko kilometara na jug, do sela Kamička, gde je zaustavljen od prikupljenih bataljona Prve krajiške. 737. puk uspeo je pod borbom 21. januara da prodre nekolko kilometara na jugoistok, do sela Kijeva, gde su uhvatili 38 muškaraca, žena i dece i odmah ih streljali.

Sutradan je obnovio napad i prodro još nekoliko kilometara, do sela Tramošnja, gde se sastao sa četničkom grupom Vukašina Marčetića. Osetivši da je napad zapao u krizu, komandant 717. divizije Dipold odlučio je da pokuša da bočnim manevrom razvuče i razbije jedinice NOVJ. Naredio je 737. puku, ojačanom jednim bataljonom 749. puka, 202. tenkovskom bataljonu i 2. gorskom zdrugu da 23. januara ujutro energično prodru od Sanskog Mosta na zapad, u pravcu Lušci-Palanke.

Ovaj pravac bio je za partizane posebno usetljiv zbog toga što su se u toj oblasti nalazile mnoge pozadinske ustanove, među kojima i 18 bolnica sa 3770 ranjenika. Kako se na tom pravcu nalazio samo 1. bataljon 6. krajiške brigade, nastupila je kriza odbrane. Štab 4. krajiške divizije ocenio je da je najvažniji zadatak odbrana Podgrmeča, pa je u skladu s tim naredio da se usiljenim maršem 2. i 5. brigada vrate iz Lijevče Polja. Njihov se povratak međutim mogao očekivati tek za nekoliko dana, pa je zatražena hitna intervencija 5. krajiške divizije. Sa odbrane južnog pravca poslat u toku dana je 3. bataljon Prve krajiške preko Grmeča. Dva prikupljena bataljona napali su u toku dana nemačke kolone u napredovanju, uneli pometnju i naneli im znatne gubitke.

Narednih dana štab 717. divizije manevrisao je svojim motorizovanim snagama, pokušavajući da odvuče snage NOVJ u jednom pravcu, da bi potom napao na drugom. Prebacivanje snaga 5. divizije (3. bataljona Prve krajiške) na napadni pravac 737. puka nemački štab je precenio i pokušao da iskoristi koncentracijom tenkova i izvođenjem napada na pravcu 749. puka. Krajnjim zalaganjem, ove snage su uspele da do 27. januara napreduju još nekoliko kilometara na jug, do prevoja Paunovac.

Za to vreme na pravcu napada 737. puka situacija je bila još dinamičnija. Delovi Šeste i bataljon Prve brigade uspešno su suzbijali napade protivnika i kontranapadima ih vraćali na polazne položaje. 25. januara štabovi partizanskih bataljona odlučili su da dozvole protivniku da zanoći u blizini sela Eminovci, da bi izveli noćni napad. Koristeći izrazitu brojčanu i materijalno-tehničku nadmoć, nemačko rukovodstvo uspelo je da sredi i popuni jedinice i da nastavi napad, 27. januara do kraja dana. 737. puk dospeo je do Majkić-Japre i tu se utvrdio.
Istorija Jugoslavije
Istorija Jugoslavije
Admin

Anzahl der Beiträge : 417
Anmeldedatum : 2009-08-13

https://istorija-jugoslavije.bosnianforum.com

Na vrh Go down

Share this post on: reddit

OPERACIJA WEISS I :: Komentari

Istorija Jugoslavije

Komentar Thu Sep 03, 2009 11:57 am  Istorija Jugoslavije

Preokret na Grmeču

27. januara Vrhovni štab NOVJ razmotrio je situaciju i doneo odluku da obrazuje Glavnu operativnu grupu pod svojom neposrednom komandom, i da sa njom krene u prodor na istok, u pravcu Hercegovine, Crne Gore, Sandžaka i Srbije. U duhu te odluke Prvi hrvatski i Prvi bosanski korpus dobili su direktive da upornom odbranom zadrže nemačku ofanzivnu grupaciju, obezbeđujući tako potrebno vreme i mannjevarsku slobodu. Glavnoj operativnoj grupi. Nakon toga, hrvatski i bosanski korpus trebalo je da se izvuku iz frontalnog dodira sa neprijateljem i manevrom prebace nazad na ponovo okupiranu teritoriju, u pozadinu osovinskih napadnih kolona, i da tamo nanose neprijatelju udarce i ponovo stvore slobodnu teritoriju. Nemački štab je, razmatrajći situaciju, konstatovao kašnjenje i izdao naređenja za nove energične napade na svim pravcima. Prema tim naređenjima, 28. januara ujutro trebalo je da u napad krenu i 737. puk prema zapadu, i 749. puk u prema jugu. 749. puk je međutim bio preduhitren. Na položaje u oblasti Paunovca tokom 27. januara pristigla je 4. krajiška brigada sa štabom 5. divizije. Ovu koncentraciju snaga štab divizije iskoristio je za noćni napad na nemačke odbrambene položaje u selu Ramići 27. januara u ponoć. Ovaj napad izazvao je pometnju i povlačenje Nemaca koji su pri tom pretrpeli znatne gubitke. Umesto napada, sutradan je komandant 749. puka bio prinuđen da naredi pretraživanje terena u okolini sela Ramića radi pronalaženja izgubljenih vojnika i opreme.

Nakon popune i sređivanja, 749. puk bio je u stanju da obnovi napad na Paunovac 31. januara. Nakon dnevnog napredovanja od tri kilometra, Nemci su se utvrdili na dostignutim pozicijama za odbranu preko noći. Usledio je međutim novi noćni napad 1. i 4. krajiške brigade, ovaj put sa još razornijim posledicama. Nakon ovog poraza, 717. divizija definitivno je odustala od pokušaja prodora na ovom pravcu i prešla je u odbranu. Napad 737. puka na zapad, prema Bosanskoj Krupi, u početku je više obećavao. Ojačane toga dana pristiglim dopunskim bataljonom jačine 1069 vojnika, jedinice 737. puka ojačane oklopnim snagama su 28. januara rano ujutro krenule u nastupanje, potiskujući delove Šeste brigade i prodirući do Benakovca. Na tom mestu došlo je međutim do iznenadne susretne borbe. U isto vreme kad su u Benakovac izbile nemačke kolone sa istoka, u to mesto izbilo je čelo kolone 2. i 5. krajiške brigade na maršu sa severa, U toj susretnoj borbi partizani su se bolje snašli i potpuno preuzeli inicijativu. 737. puk se, pretrpevši gobitke u borbi, utvrdio i branio u okruženju sa dva bataljona u Benakovcu i trećim u selu Fajtovcima.

Od tog trenutka potkuno je izmenjen karakter bitke. Umesto napada, Nemci su bili prinuđeni na grčevitu odbranu u okruženju i na pokušaje deblokiranja iz pravca Sanskog Mosta. Napad 717. divizije definitivno je okončan potpunim neuspehom. Pokušaj deblokiranja od strane 2. bataljona 749. puka završio se time što je i ovaj bataljon završio u teškoj poziciji, opkoljen i u stanju grčevite odbrane, pretrpevši gubitke od 85 poginulih, 163 ranjenih i 4 nestala vojnika. Pomoć je stigla u poslednji čas. 29. januara 7. SS divizija ušla je u Bihać, a 30. januara 369. legionarska u Bosansku Krupu. Time se Četvrta krajiška divizija našla u veoma složenoj situaciji, prinuđena da se bori protiv pokušaja opkoljavanja. Međutim, pre prelaska u aktivnu odbranu, jedinice 4. divizije preduzele su još jedan pokušaj likvidacije opkoljenog nemačkog puka u Benakovcu.

Isturivši 8. krajišku brigadu.kao obezbeđenje prema 369. legionarskoj diviziji, jedinice 4. divizije su tokom noći 1/2. februar napale opkoljene Nemce. Napadom su nemačke snage presečene u dve grupe, od kojih je jedna pokušala proboj iz okruženja u pravcu Majkić - Japre, dok se druga utvrdila na jednom brežuljku oko ukopanih tenkova. Grupa koja je krenula u proboj nabasala je na položaje 3. bataljona. Prve krajiške brigade i tom prilikom, prema izveštaju štaba bataljona, pretrpela gubitke od 150 poginulih. Ostatke druge grupe ukopane u blizini Benakovca oslobodila je oklopno-motorizovana kolona 370. puka 369. divizije koja je, odbacivši 8. krajišku brigadu, prodrla u Benakovac 3. februara pre podne.


Pokušaj uništenja 4. divizije


Našavši se na pravcu koncentričnog napada nemačkih jedinica, 4. krajiška divizija bila je primorana na odbranu na obroncima Grmeča. Toj oblasti nemačka komanda poklonila je najveću pažnju, verujući da se na Grmeču nalaze najvažnije institucije NOVJ, pa i sam Vrhovni štab.

1. februara 7. SS divizija uspostavila je na liniji Bihać - Bosanska Krupa vezu sa 369. legionarskom divizijom, i krenula u koncentrično nastupanje na Grmeč.

U prvoj fazi težište nastupanja bio je pravac prema Bosanskom Petrovcu. Na tom pravcu se u odbrani nalazila 7. banijska divizija. Oštre borbe o ovoj oblasti trajale su do 6. februara, kad je 7. SS divizija uspela da zbaci banijske jedinice sa odbrambenih položaja i prodre u Vrtoče. Nastavljajući nastupanje, 7. februara posle podne jedinice 7. SS divizije ušle su u evakuisani Bosanski Petrovac, a sutradan, nakon 19 dana intenzivnih borbi od početka operacije, tenkovska kolona 7. SS divizije sastala se sa prednjim delovima 749. puka 717. divizije na Paunovcu. Time su jedinice 4. krajiške divizije sa zbegom od oko 15.000 civila bile opkoljene na Grmeču. Peta i Sedma divizija prešle su u odbranu na pravcima prema Glamoču i Drvaru. Prema naređenju Vrhovnog štaba, ranjenici i bolničko osoblje su evakuisani u pravcu Glamoča, pod zaštitu Glavne operativne grupe, dok su zbegovi izbeglica sa Korduna i Banije trebali da budu prebačeni na slobodnu teritoriju Like, odakle bi se, nakon ponovnog stvaranja slobodne teritorije, vratili svojim kućama. Znatan deo izbeglica uspeo je da se vrati, dok je nekoliko hiljada produžilo odstupanje na jugoistok, u pravcu Glavne operativne grupe. Mnogi su na tom putu stradali od hladnoće, gladi, napora i napada iz vazduha. Branko Ćopić, potresen njihovim patnjama, napisao je poznatu pesmu "Na petrovačkoj cesti".

Za to vreme pomoćna kolona 7. SS divizije 6. februara pokrenula je napad od Vrtoča prema vrhu Grmeča, izbijajući u pozadinu položaja 4. divizije. Pod neposredni udarom Nemaca, 8. krajiška brigada i štab 4. divizije probili su se iz okruženja na zapad.

Narednih dana sve tri nemačke divizije, 7. SS, 369. i 717. preduzele su koncentrično nastupanje na Grmeč, sužavajući brigadama NOVJ i zbegu manevarski prostor. Brigade 4. divizije branile su prostor elastičnom odbranom, usporavajući napredovanje napadača i tražeći mogućnost proboja iz okruženja.

Štabovi okruženih brigada doneli su odluku da izvrše proboj iz obruča tokom noći 11./12. februara. Tokom te noći 2. i 5. krajiška brigada izvrile su marš se južnih padina Grmeča preko planinskih vrhova na sever, savladale nemačka obezbeđenja na cesti Sanski Most - Bosanska Krupa i zaposeli prethodno napuštena područja severno od Grmeča. Za brigadama se tokom noći kretao i zbeg od oko 15.000 civila. Tokom ovog napornog marša preko visokih planinskih prevoja u izuzetno hladnoj noći, prema proceni D. Karasijevića, od smrzavanja je umrlo oko 2.000 ljudi. Šesta krajiška brigada prepadom je presekla i prešla cestu Bosanski Petrovac - Sanski Most i postavila se u odbranu na komunikaciji Bosanski Petrovac - Drvar.


Borbe u Lici


Tokom decembra 1942. i januara 1943. jedinice Šeste ličke divizije napadale su italijansko-četničke punktove i garnizone u Lici i severnoj Dalmaciji, ometajući na taj način koncentraciju trupa za predstojeću operaciju. Druga lička brigada izvršila je 15. januara 1943. neuspešan napad na garnizon u Gračacu, koji su branili delovi italijanske divizije "Sasari" i Leteća brigada hercegovačkih četnika pod komandom Petra Baćovića.


Osovinska dejstva u sklopu operacije Vajs I na teritoriji Like počela su 20. januara s južne strane Like, sa linije Gračac - Medak u pravcu Bruvna i Udbine. Napad je izvršilo oko 300 četnika, koji su uspeli da iznenade levo krilo 1. ličke brigade, upadnu u selo Glogovo i popale ga. Posle izvršene pripreme jedinica 1. brigade, napad četnika je odbijen. Na odseku 9. brigade, od Lovinca, napadale su dve bojne ustaša i tri bataljona Italijana sa četnicima. Puk divizije "Sasari" iz Gračaca krenuo je u nastupanje 21. januara ujutro, ali je 1. brigada tokom dana uspešno odbila ovaj napad i odbacila napadača na početne položaje.


22. januara krenula je u nastupanje divizija "Re" iz oblasti Vrhovina na položaje Druge ličke brigade u pravcu Korenice i Plitvičkih Jezera. Nakon osmam dana ofanzive, jedna kolona ove divizije uspela je da se kod Ličkog Petrovog Sela sastane sa levokrilnom kolonom nemačke 7. SS divizije. Nakon napuštanja odbrane Bihaća, na sektor Plitvičkih Jezera u borbu protiv kolona divizije "Lombardija" i "Re" prebačene su 6. i 14. primorsko-goranska brigada, dok su 5. i 15. brigada zatvarale prostor između Bihaća i Lapačke doline.


Prvi pešadijski puk talijanske divizije "Re" sa jednom četom tenkova i 2. lovačkom ustaškom bojnom ušao je 1. februara nakon žestokih borbi u Korenicu, a 31. i 32. ustaška bojna u Udbinu. Na veoma smanjenoj slobodnoj teritoriji u Lici prečnika oko 25 kilometara oformila se znatna koncentracija snaga NOVJ opkoljena 7. SS divizijom, trima italijanskim divizijama, i jakim ustaško-domobranskim i četničkim snagama.


7. SS divizija orjentisala se svojom glavninom prema istoku, a ispad njene bočne kolone 5. februara u pravcu Kulen Vakufa uspešno su odbile 5. i 15. brigada. Tom prilikom nemačke jedinice naterane su u bekstvo, zaplenjena je pukovska zastava i jedan trofejni tenk od 13 tona. Ovaj tenk služio je do kraja rata u Tenkovskoj četi Glavnog štaba Hrvatske, a danas se nalazi izložen u Vojnom muzeju na Kalemegdanu. Nakon ove borbe naredbama Glavnog štaba Hrvatske od 8. i 20. februara 5. i 15. brigada proglašene su udarnim.


Nakon 5. februara nemačke snage iz oblasti Bihaća potpuno su se posvetile ofanzivi na Grmeču, što je rezultiralo promenom operativne situacije u Lici. Italijani i njihovi saveznici ispoljavali su i dalje ofanzivnost,. Njihovi napadi su međutim po pravilu završavani protivudarima jredinica NOVJ uz nanošenje znatnih gubitaka.


Napadajući na pravcu Mazin - Gornji Lapac, italijanske snage, sastava: 2. bataljon 151. puka, 2. bataljon 152. puka, 73. i 44. bataljon Crnih košulja, 1. i 4. eskadron tenkova i jedna četa bersaljera, pod komandom štaba divizije "Sasari", uspele su da u toku 13. februara odbace jedinice 1. brigade 6. divizije i uđu u Gornji Lapac. Istog dana i oko 300 - 400 četnika ušli su u Srb. Zbog situacije nastale ulaskom neprijatelja u Gornji Lapac, 9. brigadi 6. divizije je naređeno da se sa tri bataljona prebaci prema Gornjem Lapcu, gde se nalazila i 1. brigada iste divizije, a Štab 8. divizije je, prema naređenju Glavnog štaba Hrvatske i Štaba 1. korpusa, uputio usiljenim maršem 15. brigadu u Lapačko polje da uspostavi vezu sa 1. brigadom 6. divizije.


Ocenjujući ovladavanje komunikacijom Kulen Vakuf - Gornji Lapac - Udbina ključnim za uspeh operacije, italijani su na ovaj sektor koncentrisali i delove delove divizije "Zara" i "Bergamo" i četnike iz severne Dalmacije. 14. februara pokrenute su u napad sve italijanske, ustaške i četničke snage iz Korenice, Udbine, Lapačke doline i doline Une. Grupacija u Lapačkoj dolini prodrla je 15. februara u Donji Lapac.


Štab 1. hrvatskog korpusa uočio je mogućnost da preuzme inicijativu u svoje ruke. Naredio je 1., 5., 9. i 15. brigadi da izoluju, opkole i unište grupaciju u Donjem Lapcu, a ostalim jedinicama da obezbeđuju prilaze Lapačkoj dolini.


U Gornjem i Donjem Lapcu nalazili su se italijanski 16. bersaljerski bataljon, 26. bataljon crnih košulja, 2. bataljon 151. pešadijskog puka divizije "Sasari" i 3. bataljon 25. pješadijskog puka divizije "Bergamo", ukupno četiri bataljona sa artiljerijom i tenkovima. Napad na njih počeo je 18. februara u 7 sati ujutro. Oko 11 sati italijanske snage, pomognute snažnom artiljerijskom vatrom iz Mazina, krenule su u proboj natrag u pravcu Mazina. Njihovu kolonu tokom izvlačenja napale su jedinice 9. brigade i presekle kolonu na dva dela, od kojih se jedan probio prema Mazinu, a drugi vratio u Gornji Lapac.


Pod vrlo teškim uslovima visokog snega i velike hladnoće, opsada i napadi na italijanske snage u Gornjem Lapcu trajali su do 21. februara. Toga dana U 8 sati probili su s pravca Mazina prema Gornjem Lapcu dva bataljona 1. pešadijskog puka divizije „Re“, 15. bataljon „M“, četa tenkova, baterija topova i četnici iz sastava Dinarske četničke divizije, uspevši da deblokiraju i obezbede izvlačenje snaga iz Gornjeg Lapca. Istog dana Prva lička brigada ušla je u Gornji i Donji Lapac.


U borbama za oslobođenje grada italijani su imali oko hiljadu mrtvih i ranjenih vojnika, a jedinice NOVJ zaplenile su: 5 ispravnih kamiona, 1 automobil, 23 motocikla, 2 tenka, 3 topa sa 794 granata i mnogo raznog oružja i opreme.


Nakon ovih neuspeha i gubitaka, Italijani su obustavili ofanzivne operacije i povukli su se u garnizone na glavnim komunikacijama. Zonu Gračac - Zrmanja - Bender predali su četnicima, a Gospić, Vrhovine i Otočac ustašama. Jedinice NOVJ potpuno su preuzele inicijativu u svoje ruke i do kraja aprila oslobodile najveći deo Like, i da krajem aprila opkole i pripreme napad na Gospić.

Na vrh Go down

Na vrh

- Similar topics

 
Permissions in this forum:
Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu