Logor Jasenovac, ustaško-njemački instrumenat za uništenje naših naroda

U blizini ušća Une u Savu nalazilo se prije rata na sjevernoj obali Save veliko i napredno mjesto Jasenovac. Stanovništvo je bilo pretežno srpsko. Mjesto leži na željezničkoj pruzi Zagreb-Beograd. Tu je već prije rata bilo nekoliko industrijskih poduzeća, kao n. pr. tvornica cigle "Ciglara" i mala tvornica željezne robe "Lančara".

Kako su na istočnoj strani velikog Jasenovačkog polja utjecali u Savu pritoci Strug i Lonja, bio je čitav taj kraj izvrgnut stalnim proljetnim i jesenskim poplavama.

Vođe ustaške terorističke organizacije još prije svoga ulaska u Jugoslaviju dobro su znali, da u narodnim masama nemaju oslonca i da se na vlasti mogu održati samo terorom. Ulazeći u Jugoslaviju nakon njenog sloma i iza fašističkih tenkova, sa grupom svojih zločinaca, koje su još prije rata s fašističkim novcem izdržavali i fašističkim novcem vježbali u raznim talijanskim centrima za vršenje terorističkih akata, počeli su odmah prvih dana nakon okupacije da pod zaštitom njemačkih i talijanskih trupa i uz njihovu aktivnu pomoć vrše po već stvorenom planu hapšenja, masovna i pojedinačna ubijanja Srba, Židova i naprednih Hrvata.

Primjenjujući u Hrvatskoj rasističku teoriju o čistoći rase i nacije, odlučili su da istrijebe sve Srbe, Židove, Cigane; odlučili su da istovremeno likvidiraju i sve Hrvate, koji su ma na bilo koji način ispoljili svoje protufašističko raspoloženje.

Tako se napuniše za kratko vrijeme svi zatvori i sve tamnice.

Ustaše su doduše osnovali logore i u drugim mjestima, kao na pr. u Đakovu, Sisku, St. Gradiški, Lepoglavi, Loboru i t. d., no ovi su bili manji. Jasenovac je postao najvećim i glavnim koncentracionim logorom u tzv. NDH.

Ustaše su čitavo njegovo stanovništvo pobili ili ga preselili, a u samo mjesto smjestili stalan ustaški garnizon.

Prve transporte zatočenika, koji su se sastojali uglavnom od Židova i Srba, dopremili su do sela Krapje, koje se nalazi oko 12 km zapadno od Jasenovca, te im naložili da sagrade logorište, koje je dobilo službeni naziv: "Jasenovac logor br. I".

Kako je broj zatočenika sve više rastao, osnovan je između Jasenovca i Krapja drugi logor, koji je dobio službeni naziv: "Logor br. II"

Zatočenici su morali sami da na brzu ruku izgrade oba ova logora, da podignu barake i nasipe, koje im je voda neprestano rušila. Konačno su ustaše uvidjeli, da su oba ova mjesta nepodesna za logorišta, pa su ih nakon kratkog trajanja likvidirali i osnovali kraj "Ciglare" u Jasenovcu novi logor, koji je dobio službeni naziv: "Logor br. III."

U samom mjestu Jasenovcu pretvorili su tvornicu kože u "Logor br. IV", dok se logor u Staroj Gradiški, koja nije daleko od Jasenovca, spominje više puta u ustaškim izvještajima kao "Logor br. V."

Svi su ovi logori mogli primiti do 7.000 zatočenika, no na "radu" ih nije bilo nikada više od 3-4.000, pa ni u vrijeme kad je logor br. III. bio pun raznovrsnih radionica.

Dne 25. studenoga 1941. izdao je t. zv. poglavnik NDH "zakonsku odredbu" br. CDXXIX-2101-Z-1941., koju je potpisao i njegov "ministar" pravosuđa i bogoštovlja dr. Mirko Puk.

Ta "zakonska odredba" govori o upućivanju nepoćudnih i pogibeljnih osoba na prisilni boravak u sabirne radne logore.

Glavne su tačke te odredbe ove:
"§ 1.

Nepoćudne osobe koje su pogibeljne za javni red i sigurnost, ili koje bi mogle ugroziti mir i spokojnost hrvatskog naroda ili tekovine oslobodilačke borbe hrvatskog ustaškog pokreta, mogu se uputi u na prisilni boravak u sabirne i radne logore. Ove logore ovlaštena je osnivati u pojedinim mjestima NDH ustaška nadzorna služba.
§ 2.

Trajanje boravka u sabirnim i radnim logorima ne može biti kraće od 3 mjeseca ni duže od 3 godine.
§ 3.

Odluku o upućivanju osobe na prisilni boravak u sabirne i radne logore, o vremenu trajanja boravka i o stepenu. opreza i paske donosi Ustaško redarstvo kao grana Ustaške nadzorne službe.

Sve upravne i samoupravne oblasti, kao i ustanove ustaškog pokreta dužne su Ustaškom redarstvu preko Župskog redarstva svoga područja prijaviti osobe navedene u §-u 1. ove Zakonske odredbe.

Proti odluci Ustaškog redarstva o upućivanju na prisilan boravak u sabirne i radne logor nema pravnog lijeka ni tužbe na Upravni sud.
§ 6.

Ustaški nadzorni zapovjednik izdat će propisnik o ustrojstvu, poslovanju i stepenu opreza i paske u sabirnim i radnim logorima, te o uzdržavanju osoba upućenih u ove logore."

Tako se zacario režim strahovlade "Ustaške nadzorne službe" i njezinog zapovjednika, koji je na stotine tisuća rodoljuba lišio života, a njihove porodice zavio u crno.

Otići u Jasenovac značilo je biti predan na milost i nemilost ustaškim koljačima, značilo je otići u mučeničku smrt. Crna je povijest jasenovačkog logora pokazala, da su ustaše poslali tamo sve one elemente, koje je trebalo likvidirati, jer su im bili nepoćudni "iz rasnih, vjerskih, nacionalnih ili političkih razloga".

Danas možemo utvrditi, da su ustaše razvrstali sve zatočenike u dvije kategorije:

1. U prvu su kategoriju spadali svi oni zatočenici, koji su bili suđeni na kaznu upućivanja u sabirni logor za vrijeme koje je kraće od 3 godine. Namjera je ustaša bila da iscrpe do krajnjih granica radnu snagu tih zatočenika, pa da ih zatim uklone, da načine mjesta novim zatočenicima.

Vrlo je mali broj ovih zatočenika, koji su pušteni kući nakon što su izdržali kaznu, a i ti su većinom kod kuće umirali od posljedica patnji i bolesti, koje su dobili u logoru.

2. U drugu kategoriju spadaju zatočenici, koji su suđeni na kaznu upućivanja u sabirni logor u trajanju od 3 godine. Ovi zatočenici, koji su po presudi ustaškog redarstva upućivani u logor na 3 godine, bili su u pravilu likvidirani odmah nakon dolaska u logor.

Obim je kategorijama zajedničko to, da su zatočenici bili upućeni u logor na temelju individualne "presude" ustaškog redarstva.

U toku ovoga prikaza vidjet ćemo međutim, da su ustaše kroz 4 godine dopremali u Jasenovac velike grupe muškaraca, žena i djece te ih ili uveli u sam logor i tamo likvidirali, ili ih likvidirali negdje u okolici Jasenovca.

Bile su to grupe Srba iz raznih gradova i sela, grupe Židova iz raznih gradova ili oblasti, čitavi logori, koje su ustaše preselili u Jasenovac radi likvidacije, svi Cigani sa područja "NDH", itd., itd.

Ustaše su sve ove nesretnike jednostavno pokupili i dotjerali u masi u Jasenovac na klaonicu.