Doušnici i slobodnjaci


Ovi se nazivi katkada spominju u ovom prikazu, pa da ne bude zabune razjasnit ćemo, što su to bili "doušnici" a što "slobodnjaci".

Doušnici su bili razni ustaše, koji su počinili kakav disciplinski ili teži kriminalni prestup, pa su zato bili po kazni upućeni u Jasenovac. Razumije se, da se pod pojmom kriminalnog prestupa mora shvatiti prestup u međusobnom odnosu, jer i najteži zločin počinjen nad protivnicima fašizma, nije povlačio za sobom niti disciplinsku, a kamoli krivičnu odgovornost.
Ustaško je zapovjedništvo ove kažnjenike smjestilo u posebnu zgradu, dalo im dobru hranu, jednako kao i ostalim ustaškim stražarima, te ih zadužilo nadzorom nad zatočenicima dok su ovi bili na radu ili na počinku. Ti su se doušnici - kako su ih prozvali zatočenici - mogli slobodno kretati u logoru i izlaziti izvan logora, bili su uvijek za petama zatočenika, nosili su sobom batine ili toljage, kojima su mlatili zatočenike i tjerali ih na rad.

Oni su bili vrlo okrutni sa zatočenicima, te su znali mnogoga zatočenika tako premlatiti, da je podlegao ranama. Svjedok Devčić Natko prikazuje ih ovako:"Policajac Cividini imao je preko sebe zatvor i mučionicu u jasenovačkom logoru, a pomoćnikom mu je bio policijski agent Kovačević. Osim toga je imao čitav štab doušnika i. batinaša, sve samih kažnjenika, zatočenih policijskih agenata i ustaša, koje smo mi nazivali zajedničkim imenom "Agentura". Znam da su oni najzvjerskije mučili i ubijali mnoge zatočenike, pa sam jedamput čuo vikanje i zapomaganje jednog zatočenika, koji se zvao Dojč (Deutch). Njega su palili užarenim željezom i toliko mučili, da je poludio, a onda su ga zaklali."

Ti su se doušnici pretvarali pred zatočenicima grdeći na sav glas ustaše i nastojali da izmame iz njih kakvu neopreznu izjavu. Kad im je žrtva nasjela, žurili su se da je denunciraju.
"Slobodnjaci" su bili zatočenici, koji su se svojom poslušnošću toliko isticali pred ustaškim nadzornicima, da su im oni u izvjesnoj mjeri povjerili nadzor nad ostalim zatočenicima. Ti su slobodnjaci dobivali bolji stan i bolju hranu, mogli su primati pisma i pošiljke od kuće, pisati kući i kretati se slobodno po logoru.


Koliko je žrtava progutao Jasenovac?

Ustaše su na svom paničnom bijegu iz Jasenovca koncem travnja 1945. spalili ili uništili sav materijal, koji bi mogao pružiti statističke podatke, da se utvrdi, koliko je zatočenika stradalo u Jasenovcu.
Tako su uništeni svi registri, imenici, kartoteke, knjige o ekonomiji, kao i svi službeni akti, koji bi nam, i ako su se - prema iskazu svjedoka - vodili netačno, neuredno i nesistematski, ipak mogli pružiti izvjesne podatke.
Nije stoga moguće da se odgovori na pitanje, koliko je žrtava stradalo u Jasenovcu. Ima vrlo malo zatočenika, koji su bili u logoru neko vrijeme i koji su pušteni na slobodu, a nema ih ni stotina, kojima je uspjelo da se u zadnji čas probiju iz logora.

Istaknuto je ranije, da su ustaše upućivali u jasenovački logor zatočenike na rad, istaknuto je i to, da su tamo stizali mnogi transporti muškaraca, žena i djece, koje su ustaše ili uveli u logor, i tamo ih noću likvidirali, ili ih pobili negdje u okolici Jasenovca, a da ih uopće nisu ni uveli u logor.
Najžešći su ustaški teror i klanje bili u god. 1941. i 1942. Cijela god. 1943. i polovica 1944. protekla je u znaku relativnog zatišja, što znači da se masovni pokolji nad zatočenicima nisu vršili tako često i u tolikom opsegu, kao što su se vršili prije i poslije toga vremena. Od rujna 1944. do travnja 1945. dolaze opet veliki transporti u Jasenovac i likvidacije se u masama ponavljaju.
Zatočenici koji su bili u logoru prve ili četvrte godine navode vrlo visoke brojke žrtava, dok je po iskazima onih, koji su bili zatočeni treće godine ustaškog zločinačkog terora u Jasenovcu, broj žrtava manji.

Navodimo niže nekih pedesetak masovnih zločina, koje su ustaše počinili u Jasenovcu, pa ako broju žrtava, koje su stradale kod tih pokolja, pribrojimo one zatočenike, koji su stradali pojedinačno, dobit ćemo cifru od oko 500-600.000.
Kako je istaknuto, nikada se neće moći utvrditi točan broj žrtava, koje je progutao Jasenovac, ali na osnovu svih ispitivanja, koja je provela Zemaljska komisija, može se zaključiti, da gornji broj odgovara stvarnosti.
Niti jedan zločinac nije u historiji poklao desetinu jednog naroda, kao što je to učinio Ante Pavelić nad svojim vlastitim narodom.
Pa ipak je taj zločinac imao drskosti da javno izjavi: "Jasenovac nije oporavilište, ali nije ni mučilište."